Blog

Team.Chat - Epizoda #2 - Refinement

Priča o tome kako je izgledao Team.Chat refinement. Od sastanka pa do nečeg potpuno organskog.
, 18.01.2017.

U nekoliko prvih sprinteva Scrum proces  vodio sam ja. Pozivao sam ljude na sastanke i facilitirao ih, pritom podučavajući ljude. Glavni izazov u tom dijelu je bio ne pretjerati s teorijom. Pošto ekipi nisam održao edukaciju od 2 dana i nakon toga kickoff od još dva kakav radim sa klijentima, to nije bilo lako. Povremeno sam se stoga znao uhvatiti u situaciji da sam sebi govorim „hej, trenutno nema prostora za praktičnu primjenu koncepta kojeg želiš objasniti“. Sjetio sam se profesora sa faksa i fenomena da je svakom profesoru njegovo gradivo najdraže, ali također i toga da ne dijele svi studenti isto mišljenje. Scrum je u našem timu imao svojih dobrih i loših dana. Svaki ću sastanak obraditi u zasebnom blog postu, a prvo ide – Refinement.

Početak

U prva dva sprinta to je bio jedan sastanak po sprintu od sat do dva vremena. Prvo nam je zasmetalo što ga imamo prekasno u sprintu – dva dana prije reviewa – pa smo ga premjestili na kraj prvog tjedna sprinta. Nakon toga smo odlučili imati dva sastanka po sprintu. Na prvom smo za sprint pripremili što smo mogli, za ono što nismo smo zapisali pitanja i na njih potražili odgovore do drugog refinementa gdje smo samo podijelili te odgovore s kolegama, malo ih prodiskutirali i potvrdili ih sa ostatkom tima. Na početku smo si definirali termine i slali pozive kroz kalendar nekoliko dana unaprijed, dok smo tamo negdje oko 10-og sprinta stvar odrađivali potpuno organski bez ikakve formalnosti. Sad kad trebamo pripremiti posao tim se sam organizira i kreće u razgovore. Nekad se oko nekih korisničkih priča (user story) povedu 1 na 1 razgovori, nekad se okupi cijeli tim zajedno s PO. Već smo navikli na to da „opasne“ priče prepoznamo i krenemo pripremati ranije, a one ostale tamo pred kraj sprinta.

Sastanak je u 13 sprinteva značajno evoluirao, do toga da danas više uopće nije sastanak – kad bih ga baš morao nekako nazvati upotrebio bih termin “period razdvajnja i spajanja ljudi i materije”. Ono što je ipak ostalo fiksno od samog početka pa do danas je što imamo Definition of Ready (koji je također dorađivan), i da posao koji nije spreman (prema DoR) ne može ući u sprint. To sam ograničenje istaknuo odmah i eksplicitno svima, i da, stvar od početka do kraja nije tekla glatko. Bilo je momenata kad je tim zaboravio na vrijeme dovoljno detaljno pripremiti posao pa su nam planiranja trajala po nekoliko sati. Bilo je momenata kad je tim mislio da se razumiju pa su shvatili da to ipak nije slučaj nakon što je svatko samostalno stvar (skicu ekrana) stavio na papir.

Realizacija činjenice da se ne razumijete s nekim nekad ide dosta sporo. Nekad nemate vremena sve objasniti, nekad jednostavno nemate energije, nekad vam je jednostavno loš dan pa niste uopće zainteresirani itd. Nekad je pak na djelu prof. Wiio i jednostavno svaki pokušaj komunikacije propada. No, ono što jako malo ljudi uzima u obzir je činjenica da ljudi sami sebe nekad lažu – i uvjere da su ih drugi razumjeli. Nekad pak jednostavno ljudi ne žele drugima govoriti „ne razumiješ“ i malo stvar stave pod tepih.

Na meni je bilo da takve situacije motrim, vidim što se događa i razotkrijem problem ako se on kuha neko vrijeme i nitko ga ne želi adresirati.

Priča o „grupiranju poruka“

Jednom smo pripremali priču koja je obuhvaćala ljepši prikaz i grupiranje poruka koje je poslala jedna osoba u chat kanalu, da bi se korisnik brže snašao i shvatio u što gleda. Obuhvaćao je samo prikaz tih poruka na ekranu i taj ekran je bio fokus diskusije. O njemu smo dva puta pričali (s razmakom o nekoliko dana), jednom površno, drugi puta dubinski. Treći put, kad smo svi mislili da smo ga razumijeli na jednak način i krenuli ga procijeniti napravili smo pak vježbu crtanja ekrana na papir, svaki developer samostalno. Je li bilo razlika? Nije mi drago reći, ali naravno da je bilo.

Što napraviti u takvoj situaciji?

Prepoznao sam odmah na početku da se radi o jednom relativno jednostavnoj priči preko kojeg bi ekipa mogla prebrzo proći jer eto – nije dovoljno izazovan. Pratio sam razgovor i posumnjao da razumijevanje ipak nije postignuto. Upitao sam ljude jesu li za to da svaki na papir skicira ekran radi potvrđivanja zajedničkog razumijevanja i oni su pristali. Slike koje su nacrtali bile su različite u par detalja. Ljudski faktor u njima je ipak presudio i rekao „pa isto smo nacrtali“, čemu sam se odlučio samo malo suprotstaviti. Pokazao sam slike i u jednoj-dvije rečenice istaknuo da ipak postoji tih par detalja i tada se odlučio zaustaviti. Zašto? Jer postoji tanka granica između dokazivanja poante i iritacije odnosno provociranja. Nekad je ona samo u dvije-tri riječi.

Ok, dobro, kako ih onda natjerati da shvate?

Oni koji imaju iskustva u radu s ljudima znaju odgovor – nikako. Tim mora sam shvatiti kad se međusobno ne razumije, ili još bolje rečeno – do koje mjere žele tjerati mak na konac. Nekad mogu nastaviti živjeti s malom količinom nerazumijevanja jer eto – nije svakom bitan svaki živi detalj. Nekad pak je priča kritična i promatrat će se kroz mikroskop. Kod svake priče će biti drugačije. Kako će se tim odnositi prema kojoj je isključivo njihova interna stvar, u njihovom vlasništvu, na meni nije ništa drugo nego da to poštujem – bez obzira slagao se s time ili ne. Ipak je poštovanje jedna od glavnih 5 vrijednosti Scruma.

Nakon toga dogovoren je ekran, priča je ušla u sprint i sve je dalje išlo regularnim tokom. Mogao bih dati još nekoliko primjera, no kroz ovih naših 13 sprinteva pokazali smo si da je jedan refinement sastanakpo sprintu samo početna točka i ništa više. Upravo tako govore i tvorci Scruma Ken i Jeff, koji su – usput budi rečeno – namjerno odlučili refinement u Scrum Guide staviti kao tekuću aktivnost koja se provodi na način kako god si tim definira.

Sljedeći blog – planiranje! Stay tuned…

Tagovi:
Povratak